Supergirl nije heroj. Ona zivi,ona prezivljava. Ona grijesi,ide dalje,jos malo grijesi. Ona place,ona se bori. Ona misli da radi najbolje sto moze. Ona nije superheroj. I nece nikad biti. Ali ce zivjeti.Najbolje sto zna. Nekad je to herojstvo. I moci se pogledati u ogledalo nakon sveg prezivljavanja,je herojski. Brojati oziljke. Bojati ih i pamtiti ih,svakog po redu. Ti oziljci su najskuplja stvar. I najljepsa. Oziljci cine superheroja, ne magicni plast, jer je najteza stvar na svijetu nositi te oziljke i pricu iza njih; bez krivnje,bez ljutnje, bez ceznje,bez zaljenja. Najteze je biti svoj i u toj svojstvenosti oprostiti sebi sto nisi superheroj i sto se nekih herojstva stidis. Nekad postanes prezauzet glumljenjem heroja da u jednom momentu zaboravis gdje je plemenita stvar u tome svemu.
Supergirl
Iz nekog razloga ja zadržavam sva prava na ovu pjesmu 😀 nemoj se ljutiti što to kažem, imala sam 16godina i moj tadašnji momak mi je to pjevao, a to je bilo prije 20godina. 😀 tako da što se superheroja i super-žena i super-cura tiče, I am it 😀
alert: jk jk jk
Ne ljutim se😄 mogu se ja pronaći u njoj i da nije moja🤣 tebe svakako vežu ljepše uspomene, ja bih rekla,neka bude tvoja😄
p.s. ja sam više samoGirl, prefiks super mi nekako omrz'o s vremenom 😅