Neko treba smjeti reci da se boji za našu budućnost i budućnost naše djece, bez obzira što će to povrijediti nježne osjećaje ljudi koji zive u iskrivljenoj realnosti 🤷 da,prozivam transdžendere i bilo koje druge pojedince predatorskog ponašanja,koja već djeci od 3 godine nameće pojam seksualnosti,spola i roda. To je zlostavljanje. Obzirom da su transdženderi…
Jednog dana će se transgender agenda nazvati pravim imenom,ali na kakvoj djeci će svijet ostati?..
Supergirl nije heroj. Ona zivi,ona prezivljava. Ona grijesi,ide dalje,jos malo grijesi. Ona place,ona se bori. Ona misli da radi najbolje sto moze. Ona nije superheroj. I nece nikad biti. Ali ce zivjeti.Najbolje sto zna. Nekad je to herojstvo. I moci se pogledati u ogledalo nakon sveg prezivljavanja,je herojski. Brojati oziljke. Bojati ih i pamtiti ih,svakog…
Amerika Čemerika koja “prednjači” u svijetu po svojoj naprednosti,je i danas zadržala svoje mjesto na tronu apsurda,besmisla i izopačenosti. Djeca koja su toliko ubijena u pojam otkad znaju za sebe,sa svim modernim(izmišljenim) glupostima koje negiraju zdrav razum, nauku,činjenice- da postoje SAMO dva roda;negirajući istinu da je sve ostalo hromosomska aberacija,i svakako psihološki problem…se danas mogu…
Jer,biti ja-ne zna drugi niko! Danas biram sebe jer sam cijeli život jaka i uvijek ona jača. Onaj veći čovjek. Danas biram sebe jer ne tražim opravdanje za svoj život. Sve svoje nosim kao najdragocjeniji dragulj koji nije toliko tezak koliko je sjajan. Danas biram sebe jer niko drugi nece znati da nastavi ako ja…
Imam vise od 18, ali mi se ponekad cini da sam tad bila pametnija ili,bar zivjela bolje. Imala sam gore uslove,ali sam mozda zivjela bolje. Manje sam razmisljala o svemu,manje se opterecivala stvarima koje mogu i ne mogu promijeniti,vise sam zivjela. Zesce sam gonila svoje zelje.Imala sam zelje. Sad se nekako cini da su sve…
Shvatila sam,ponajprije, da cesto dozivljavam slicne situacije. NIsta sokantno. Onda sam shvatila da se oko mene cesto nadju ljudi slicnog mentalnog sklopa- narcisi uglavnom. Od skole,porodice,posla,veza… To me je shvatanje prvo opteretilo do mjere da sam se pitala koja je poenta zivota generalno,ako smo predodredjeni da se gusimo uvijek u istim govnima? Medjutim. Uspjela sam…
“Sto si bolji,to si gori” ili što si gori,to si bolji? I zašto je to tako?
Kad dovoljno narastes,shvatis da nema heroja u stvarnom zivotu. Samo stvarni ljudi. Satkani od toliko sarenih niti-pogledu neuhvatljivih,umu nepojmljivih. Toliko snova,toliko beskrajnih tuga, toliko odadiranja, toliko izdrzavanja. Toliko zvijeri u jednom covjeku, toliko bola,toliko bijesa i destrukcije. Toliko naivne nevinosti u toliko godina svakojake patnje, toliko zara za zivotom u hladnom ambisu razocaranja i slomljenih…
Slucajno sam danas cula ovu pjesmu,prvi put. Dok je slusam-osjecam. Ne znam kako to opisati. Ali priblizno je zagrljaju par osoba koje nesto vrijede u mom zivotu. Zagrljaju majke sto je odavno nema,pogledu dajdze koji odavno vise ne stiti. Mozda sa neba,nekim nevidljivim silama. Hvala za ovu pjesmu,za ove osjecaje. Osjecam (se) kako inace sebi…